Language » 

Sarajevo, Bosna i Hercegovina Reći nešto novo o Sarajevu nije lako jer je grad već opisan i našao mjesto u srcima sarajevskih pisaca i pjesnika Meše Selimovića, Izeta Sarajlića, Ive Andrića i drugih. Gotovo je nemoguće opisati Sarajevo u nekoliko rečenica, pa je većina ovog teksta nadahnuta djelom Miroslava Prstojevića “Zaboravljeno Sarajevo”. Priča o Sarajevu teče natenane kao i Miljacka, počevši od Kozije Ćuprije, kroz kolekciju razglednica Sarajeva koje je autor nalazio svugdje po Evropi i zgoda o ljudima koji su tu živjeli. Poznata je priča o braći Morić koji bi (za turskih vremena) zapriječili most svojim čibucima i svijet bi morao da ih obilazi u širokom krugu, kao i novija kazivanja o sarajevskom šaneru Hajri Astoru koji je prodao seljaku Gradsku Vijećnicu za velike pare.

Svi veliki evropski gradovi, Pariz, Beč, Pešta i drugi imaju rijeku i po nekoliko mostova na njoj, ali Miljacka je zbog svoje veličine i geografske lokacije grada u uskoj kotlini, oduvijek imala mnogo mostova za bolju povezanost dijelova grada na obje obale. Najljepše stihove o mostu "Drvenija" spjevao je Izet Sarajlić u pjesmi Sarajevo.

Izvadak. Click on plavi link »Sarajevo« iznad."
“Sad nek spavaju svi naši mili i besmrtni.
Pod mostom, kraj "Druge Ženske" nabujala Miljacka teče ...
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta? Zbog toga zar manje će te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja? ...
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada, nije prosto kiša.”

Most Drvenija je na sarajevski način bio prozvan "Mostom uzdaha", jer je bio veza izmedju ženske i muške Gimnazije. “Sarajevo nema Senu. Nema ni Dunav ni Tibar ni Nevu. Miljacka je danas svedena na dno gotovo usahla ovećeg potoka.” Ipak, kiše su bile česte u Sarajevu i pljuskovi su znali napuniti korito rijeke, pa je Miljacka ponekad, kada se bujice sa Pala sruče u kotlinu, preskakala mostove presijecajući grad na dva dijela.

Ivo Andrić, rođen u Travniku i završio Gimnaziju u Sarajevu, u djelu “Sjećanja” je napisao: “I u koje god doba dana i sa kojeg god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, vi uvijek i nehotice pomislite isto. To je grad.”

Nizvodno od Kozije Ćuprije je poznata Bendbaša (“kad ja pođoh na Bembašu”) gdje su se u vrijeme kada se grad rađao sakupljali balvani koje je Miljacka donosila, a koja je poslije postala izletište i kupalište Sarajlija. Tu se u kafanama pila kafa (kahva), koja je preko Stambola došla u Sarajevo u 15-tom vijeku i odatle se proširila po Evropi u narednom stoljeću. Tadašnji putopisac je opisao kafu, u to vrijeme nepoznato piće u Evropi, slijedećim riječima: “Kafa mora biti crna poput đavola, vruća poput pakla, čista kao anđeo i slatka kao ljubav.” Za pijenje kafe (kahve) jedino u Bosanskom jeziku postoji glagol “kahvenisanje”. Pored kafana gdje se kahvenisalo, bile su otvarane preteče današnjih restorana, mehane gdje su se posluživala alkoholna pića i menzilhane u kojima su se gosti nahranili i napili (bez alkoholnih napitaka). Odatle, nastavljamo niz rijeku kako se grad razvijao i širio.

Bosna i Hercegovina je postala kraljevinom pod Kraljem Tvrtkom Kotromanićem u 14-tom stoljeću i poslije toga okupirana od mnogih agresora od kojih su najznačjniji bili Otomansko Carstvo i Austro-Ugarska Monarhija. Sarajevo je mjesto gdje je započeo "Prvi Svjetski Rat" attentatom na Austro-Ugarskog Cara, a Bosna uvijek u nekakvom nemiru nam je ostavila izreku u nasljeđe “I mirna Bosna” kada bi se izgladila neka neugodnst. Generacije su se sjećale prošlih vremena uz uzrečicu “Za kulina Bana i dobrijeh dana”, koja je bila ponajviše žal za mladošću i prolaznosti.

Vijekovi prolaze kroz kazivanje o mostovima i značajnijim dijelovima grada nizvodno od Kozije Ćuprije kao što su Bendbaša, Baš Čaršija, Šeher-Ćehajina Ćuprija, Careva Ćuprija, Čobanija, Drvenija, Skenderija, novi most Skenderija, Vrbanja i dalje preko Grabavice-I, Grbavice-II, Čengić Vile, Otoke prema Ilidži i Vrelu Bosne. Neizostavno se moraju spomenuti i sarajevska izletišta, Dariva, Barice, vrelo Mošcanice, Crepoljsko i planine koje se uzdižu upravo iz centra grada, Trebević, Jahorina, Igman i Bjelašnica.

Sarajevo se također može pohvaliti električnim tramvajem sagrađenim pod vladavinom Austro-Ugarske Monarhije oko 1880 godine, dugo prije nego što je Beč dobio tramvaj. U to vrijeme tramvaj je služio ne samo za prevoz ljudi nego i tereta, namirnica u Tržnicu (Markale) i odvoženje snijega. Moderna regulacija korita Miljacke je urađena negdje u istom razdoblju.

Bosna je uvijek bila poznata po raznolikostima ljudi koji su tu živjeli, njihovih kulturnih osobenosti, vjere i nihovoj nacionalnoj pripadnosti što se vidi na kulturnom naslijeđu, građevinama i bogomoljama. Mi sarajevska dječurlija, rođena poslije Drugog Svjetskog rata, nismo imali Senu ni Dunav, ali smo imali druženja i igre, šatrovački jezik, FK Želju i FK Sarajevo, grupu “Indexe” koji su dugo bili prvi na “Top Hit Listi” sa pjesmom “Plima” i Kemala Montena sa pjesmom “Sarajevo ljubavi moja.”

Posjetite Sarajevo da udahnete dah prošlosti i postanete dio njegove burne istorije. To je danas moderan grad sa raskošnom prošlošću. Tu možete naći Stambol (Istambul) i Beč (Vienna) i Peštu (Budapest) na jednom mjestu. Na stranu svi ratovi, nemiri i stradanja, Sarajlije su poznati kao miran i gostoljubiv narod. Pošto “Slika vrijedi tisuću riječi”, pogledajte slike Sarajeva. Možda ćete naći vrijednim da ga posjetite. Mada se ne moze reći da svi putevi vode u Sarajevo, lako ga je pronaći u samom centru karte svijeta.

Sarajevo, Bosnia and Herzegovina To say anything new about Sarajevo is not easy because the city has already been described and has found a place in the hearts of writers and poets born or raised in Sarajevo such as Meša Selimović, Izet Sarajlić, Ivo Andrić and others. It is almost impossible to describe Sarajevo in a few sentences, so most of this text is inspired by Miroslav Prstojević's work "Forgotten Sarajevo". The story of Sarajevo flows along Miljacka river, beginning at bridge Kozija Ćuprija and through a collection of postcards from Sarajevo, that the author has found all over Europe, and through experiences of people who lived there. There is a well-known story about the Morić brothers (during the Turkish times) who would block the bridge with their long tobacco pipes forcing pedestrians to go around or even to cross river on the next closest bridge. There is also a recent story about Sarajevo’s conmen Hajro Astor who sold City Hall to local peasant for a lot of money.

All major European cities, Paris, Vienna, Budapest and others have a river and several bridges on it, but because of its size and geographical location of Sarajevo in the narrow valley, Miljacka has always had many bridges to better connect both shores. The most beautiful lyrics about bridge "Drvenija" were written by Izet Sarajlić in the poem Sarajevo.

Excerpt. Click on blue link »Sarajevo« above"
"Now let all our beloved and immortal sleep.
Under the bridge, near the "II Women School" violently Miljacka runs ...
Miljacka will become neither Guadalquivir nor Seine.
So what? Because of this, will they love you less
and torment you less through suffering? ...
Because this is a city where I may not have been the happiest,
but even when it rains there, the rain is not just a rain."

The bridge Drvenija was called "The Bridge of Sighs". Bridge was connection between two parts of high school at that time separated for boys and for girls and physicaly divided by river. But, there was the bridge serving as a meeting point between the young students from oposite sides. “Sarajevo has no Sena. It doesn’t have either Danube nor Tibar nor Neva. Miljacka has been reduced to the bottom to almost shallow creek today.” However, rains were frequent in Sarajevo and showers could quickly fill the river bed, so Miljacka was flowing over bridges cutting the city in two parts.

Born in Travnik and graduated from Sarajevo High School, Ivo Andrić wrote in his book "Memories": "At any time of day and from any hill above you look at Sarajevo, you always inadvertently think the same. It's a city."

Downstream of the bridge Kozija Ćuprija is the famous Bendbaša. At the birth of Sarajevo it was timbers collection place and later became the excursion site and bathing area. There you could find first cafes for enjoying coffee, which came to Sarajevo through Istmbul in the 15th century and then spread to Europe in the next century. The known traveler and writer described coffee, an unknown drink in Europe at the time, using following words: "Coffee must be as black as the devil, hot as hell, pure as an angel, and sweet as love." There is the specific verb "kahvenisanje" in the Bosnian language used to describe drinking coffee. In addition to the cafes where the coffee was served, predecessors to today's restaurants were opened, places for serving only alcoholic beverages and the others serving only food. From there, we continue story moving down the river as the city was growing and spreading.

Bosnia and Herzegovina became a kingdom under the King Tvrtko Kotromanić in the 14th century and subsequently was occupied by many aggressors, among the most notable being the Ottoman Empire and the Austro-Hungarian Monarchy. Sarajevo is the place where the First World War began with the assassination of the Austro-Hungarian Czar (Emperor). Frequently you can hear in Bosnia saying "And, Peaceful Bosnia" describing resolution of a problem. Generations remembered past times also with the saying "At time of Kulin Ban and good old days", which was mostly mourning for the youth and unstoppable time passing by.

Centuries went by, by telling stories about bridges and major parts of the city downstream of Kozija Ćuprija such as Bendbaša, Baš Čarsija, Šeher-Čehajina Ćuprija, Careva Ćuprija, Čobanija, Drvenija, Skenderija, the new Skenderija bridge, Vrbanja and further downstream Grabavica-I, Grbavica-II, Čengic Villa, Ilidža and the Springs of Bosna River. Also we must not forget known excursion sites around Sarajevo, Dariva, Barice, the spring of Mošćanica, Crepoljsko and the mountains rising right from the city's center, Trebević, Jahorina, Igman and Bjelašnica.

Sarajevo was also proud of having an electric tram built under the ruling of the Austro-Hungarian Monarchy around 1880, long before it was built in Vienna. At that time, the tram was used not only for people transportation but also for freight, bringing groceries to Markale (Markthalle) and snow removal from the center of the City. The first regulation of the Miljacka’s bed was done during the same period.

Bosnia has always been known for the diversity of the people who lived there, their cultural characteristics, different religion and their nationality, as it can be seen on cultural heritage, buildings and places of worship. We, the children born in Sarajevo after the Second World War, had no Sena or Danube, but we were social and we enjoyed playing games with each other. We had our slang, Football Clubs Željezničar and Sarajevo, music band "Indexes" who were always first on sunday show "Top Hit List" with the song "Tide” and Kemal Monteno with the song “Sarajevo, my love.”

So, come and visit Sarajevo to take a breath of the past and become part of its turbulent history. Today that is a modern city with a magnificent past. You can find Istanbul and Vienna and Budapest in one place. Aside from all the wars, always unrest and suffering, people from Sarajevo are known as a peaceful and hospitable. As it's been said that "A picture has worth of thousand words", please take a look on images from Sarajevo. You may find worthy visiting Sarajevo. Although, "All roads do not lead to Sarajevo", city can easily be found in the center of the world map.

 » Click/Tap on map below for slide show « 

Click Me

01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91

Destinations

Address: Uz Skaline 6, 20240 Trpanj, Croatia | Phone: +1 (941) 500-4560 | e-mal: saraj@emirg.com | web: https://saraj.emirg.com


Designed by EMiRg.com | Nespola ™ | Copyright © 2023 by EMiRg.com  All rights reserved.

Eriobotrya Japonica, the Loquat or Japanese plum, also known as Pipa in China, and Nespola in Italy. Loquats are unusual among fruit trees in that the flowers appear in the autumn or early winter, and the fruits are ripe at any time from early spring to early summer. The flowers are 2 cm (1 in) in diameter, white, with five petals, and produced in stiff panicles (branching cluster of flowers) of three to ten flowers. The flowers have a sweet, heady aroma that can be smelled from a distance. Loquat fruits, growing in clusters, are oval, rounded or pear-shaped, 3–5 cm (1–2 in) long, with a smooth or downy, yellow or orange, sometimes red-blushed skin. The succulent, tangy flesh is white, yellow or orange and sweet to sub acid or acid, depending on the cultivar (cultivated variety). Each fruit contains from one to ten ovules, with three to five being most common. A variable number of the ovules mature into large brown seeds (with different numbers of seeds appearing in each fruit on the same tree, usually between one and four). The fruits are the sweetest when soft and orange. The flavor (aroma) is a mixture of peach, citrus and mild mango. The loquat is originally from China, where related species can be found growing in the wild. The first European record of the species might have been in the 16th century, in Portugal, from where it propagated to other European regions.

Sarajevo - Izet (Kiko) Sarajlić

Sad nek spavaju svi naši mili i besmrtni.
Pod mostom, kraj "Druge Ženske" nabujala Miljacka teče.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidžu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kiša.
Dosadna duga sarajevska kiša.
Kako li je bilo Čabrinoviću bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.

Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta? Zbog toga zar manje će te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja biće moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat
i kad jedine riječi postaju "ne zaboravi" i "zbogom"?

Uostalom, možda ovo i nije grad u kome ću umrijeti,
ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg mene,
ovaj grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam tužan do očajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtušenko sigurno negdje u Gruziji.

U Parizu kako da zovem hitnu pomoć
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugradjanke,
i one čak znaće šta je to što me boli.
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada, nije prosto kiša.