Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Reći nešto novo o Sarajevu nije lako jer je grad već opisan i našao mjesto u srcima sarajevskih pisaca i pjesnika
Meše Selimovića, Izeta Sarajlića, Ive Andrića i drugih. Gotovo je nemoguće opisati Sarajevo u nekoliko rečenica, pa je većina ovog teksta nadahnuta djelom
Miroslava Prstojevića “Zaboravljeno Sarajevo”. Priča o Sarajevu teče natenane kao i Miljacka, počevši od Kozije Ćuprije, kroz
kolekciju razglednica Sarajeva koje je autor nalazio svugdje po Evropi i zgoda o ljudima koji su tu živjeli. Poznata je priča
o braći Morić koji bi (za turskih vremena) zapriječili most svojim čibucima i svijet bi morao da ih obilazi u širokom krugu, kao i
novija kazivanja o sarajevskom šaneru Hajri Astoru koji je prodao seljaku Gradsku Vijećnicu za velike pare.
Svi veliki evropski gradovi, Pariz, Beč, Pešta i drugi imaju rijeku i po nekoliko mostova na njoj, ali Miljacka je zbog svoje veličine i
geografske lokacije grada u uskoj kotlini, oduvijek imala mnogo mostova za bolju povezanost dijelova grada na obje obale.
Najljepše stihove o mostu "Drvenija" spjevao je Izet Sarajlić u pjesmi
Sarajevo.
Izvadak. Click on plavi link »Sarajevo« iznad."
“Sad nek spavaju svi naši mili i besmrtni.
Pod mostom, kraj "Druge Ženske" nabujala Miljacka teče ...
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta? Zbog toga zar manje će te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja? ...
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada, nije prosto kiša.”
Most Drvenija je na sarajevski način bio prozvan "Mostom uzdaha", jer je bio veza izmedju ženske i muške Gimnazije. “Sarajevo nema Senu. Nema ni Dunav ni Tibar ni Nevu. Miljacka je danas svedena na dno gotovo usahla ovećeg potoka.” Ipak, kiše su bile
česte u Sarajevu i pljuskovi su znali napuniti korito rijeke, pa je Miljacka ponekad, kada se bujice sa Pala sruče u kotlinu, preskakala
mostove presijecajući grad na dva dijela.
Ivo Andrić, rođen u Travniku i završio Gimnaziju u Sarajevu, u djelu “Sjećanja” je napisao: “I u koje god doba dana i sa kojeg god uzvišenja
bacite pogled na Sarajevo, vi uvijek i nehotice pomislite isto. To je grad.”
Nizvodno od Kozije Ćuprije je poznata Bendbaša (“kad ja pođoh na Bembašu”) gdje su se u vrijeme kada se grad rađao sakupljali balvani koje je Miljacka donosila,
a koja je poslije postala izletište i kupalište Sarajlija.
Tu se u kafanama pila kafa (kahva), koja je preko Stambola došla u Sarajevo u 15-tom vijeku i odatle se proširila po Evropi u narednom stoljeću.
Tadašnji putopisac je opisao kafu, u to vrijeme nepoznato piće u Evropi, slijedećim riječima: “Kafa mora biti crna poput đavola, vruća poput pakla,
čista kao anđeo i slatka kao ljubav.” Za pijenje kafe (kahve) jedino u Bosanskom jeziku postoji glagol “kahvenisanje”. Pored kafana gdje
se kahvenisalo, bile su otvarane preteče današnjih restorana, mehane gdje su se posluživala alkoholna pića i menzilhane u kojima su se gosti
nahranili i napili (bez alkoholnih napitaka). Odatle, nastavljamo niz rijeku kako se grad razvijao i širio.
Bosna i Hercegovina je postala kraljevinom pod Kraljem Tvrtkom Kotromanićem u 14-tom stoljeću i poslije toga okupirana od mnogih agresora od kojih su najznačjniji bili
Otomansko Carstvo i Austro-Ugarska Monarhija. Sarajevo je mjesto gdje je započeo "Prvi Svjetski Rat" attentatom na Austro-Ugarskog Cara, a Bosna uvijek u nekakvom nemiru
nam je ostavila izreku u nasljeđe “I mirna Bosna” kada bi se izgladila neka neugodnst.
Generacije su se sjećale prošlih vremena uz uzrečicu “Za kulina Bana i dobrijeh dana”, koja je bila ponajviše žal za mladošću i prolaznosti.
Vijekovi prolaze kroz kazivanje o mostovima i značajnijim dijelovima grada nizvodno od Kozije Ćuprije kao što su Bendbaša, Baš Čaršija, Šeher-Ćehajina Ćuprija,
Careva Ćuprija, Čobanija, Drvenija, Skenderija, novi most Skenderija, Vrbanja i dalje preko Grabavice-I, Grbavice-II, Čengić Vile, Otoke
prema Ilidži i Vrelu Bosne. Neizostavno se moraju spomenuti i sarajevska izletišta, Dariva, Barice, vrelo Mošcanice, Crepoljsko i planine koje
se uzdižu upravo iz centra grada, Trebević, Jahorina, Igman i Bjelašnica.
Sarajevo se također može pohvaliti električnim tramvajem sagrađenim pod vladavinom Austro-Ugarske Monarhije oko 1880 godine, dugo prije nego
što je Beč dobio tramvaj. U to vrijeme tramvaj je služio ne samo za prevoz ljudi nego i tereta, namirnica u Tržnicu (Markale) i odvoženje
snijega. Moderna regulacija korita Miljacke je urađena negdje u istom razdoblju.
Bosna je uvijek bila poznata po raznolikostima ljudi koji su tu živjeli, njihovih kulturnih osobenosti, vjere i nihovoj nacionalnoj pripadnosti
što se vidi na kulturnom naslijeđu, građevinama i bogomoljama. Mi sarajevska dječurlija, rođena poslije Drugog Svjetskog rata,
nismo imali Senu ni Dunav, ali smo imali druženja i igre, šatrovački jezik, FK Želju i FK Sarajevo, grupu “Indexe” koji su dugo bili prvi na “Top Hit Listi”
sa pjesmom “Plima” i Kemala Montena sa pjesmom “Sarajevo ljubavi moja.”
Posjetite Sarajevo da udahnete dah prošlosti i postanete dio njegove burne istorije. To je danas moderan grad sa raskošnom prošlošću.
Tu možete naći Stambol (Istambul) i Beč (Vienna) i Peštu (Budapest) na jednom mjestu. Na stranu svi ratovi, nemiri i stradanja, Sarajlije su poznati kao miran i gostoljubiv narod.
Pošto “Slika vrijedi tisuću riječi”, pogledajte slike Sarajeva.
Možda ćete naći vrijednim da ga posjetite. Mada se ne moze reći da svi putevi vode u Sarajevo, lako ga je pronaći u samom centru karte svijeta.
Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
To say anything new about Sarajevo is not easy because the city has already been described and has found a place in
the hearts of writers and poets born or raised in Sarajevo such as Meša Selimović, Izet Sarajlić, Ivo Andrić and others.
It is almost impossible to describe Sarajevo in a few sentences, so most of this text is inspired by Miroslav Prstojević's work
"Forgotten Sarajevo". The story of Sarajevo flows along Miljacka river, beginning at bridge Kozija Ćuprija and through
a collection of postcards from Sarajevo, that the author has found all over Europe, and through experiences of people who lived there.
There is a well-known story about the Morić brothers (during the Turkish times) who would block the bridge with their long tobacco pipes
forcing pedestrians to go around or even to cross river on the next closest bridge. There is also a recent story about Sarajevo’s conmen Hajro Astor who sold City Hall
to local peasant for a lot of money.
All major European cities, Paris, Vienna, Budapest and others have a river and several bridges on it, but because of its size and
geographical location of Sarajevo in the narrow valley, Miljacka has always had many bridges to better connect both shores. The most beautiful lyrics about bridge "Drvenija" were written by Izet Sarajlić in the poem
Sarajevo.
Excerpt. Click on blue link »Sarajevo« above"
"Now let all our beloved and immortal sleep.
Under the bridge, near the "II Women School" violently Miljacka runs ...
Miljacka will become neither Guadalquivir nor Seine.
So what? Because of this, will they love you less
and torment you less through suffering? ...
Because this is a city where I may not have been the happiest,
but even when it rains there, the rain is not just a rain."
The bridge Drvenija was called "The Bridge of Sighs". Bridge was connection between two parts of high school at that time separated for boys and for girls and physicaly divided by river.
But, there was the bridge serving as a meeting point between the young students from oposite sides. “Sarajevo has no Sena. It doesn’t have either Danube nor Tibar nor Neva. Miljacka has been reduced to the bottom to almost shallow creek today.”
However, rains were frequent in Sarajevo and showers could quickly fill the river bed, so Miljacka was flowing over bridges cutting the city in two parts.
Born in Travnik and graduated from Sarajevo High School, Ivo Andrić wrote in his book "Memories": "At any time of day and from any hill above
you look at Sarajevo, you always inadvertently think the same. It's a city."
Downstream of the bridge Kozija Ćuprija is the famous Bendbaša. At the birth of Sarajevo it was timbers collection place and later became the excursion
site and bathing area. There you could find first cafes for enjoying coffee, which came to Sarajevo through Istmbul in the 15th century
and then spread to Europe in the next century. The known traveler and writer described coffee, an unknown drink in Europe at the time, using following
words: "Coffee must be as black as the devil, hot as hell, pure as an angel, and sweet as love." There is the specific verb "kahvenisanje" in the
Bosnian language used to describe drinking coffee. In addition to the cafes where the coffee was served, predecessors to today's restaurants were opened,
places for serving only alcoholic beverages and the others serving only food. From there, we continue story moving down the river as the city was growing and spreading.
Bosnia and Herzegovina became a kingdom under the King Tvrtko Kotromanić in the 14th century and subsequently was occupied by many aggressors, among the most notable
being the Ottoman Empire and the Austro-Hungarian Monarchy. Sarajevo is the place where the First World War began with the assassination of the
Austro-Hungarian Czar (Emperor). Frequently you can hear in Bosnia saying "And, Peaceful Bosnia" describing resolution of a problem. Generations remembered
past times also with the saying "At time of Kulin Ban and good old days", which was mostly mourning for the youth and unstoppable time passing by.
Centuries went by, by telling stories about bridges and major parts of the city downstream of Kozija Ćuprija such as Bendbaša, Baš Čarsija, Šeher-Čehajina Ćuprija,
Careva Ćuprija, Čobanija, Drvenija, Skenderija, the new Skenderija bridge, Vrbanja and further downstream Grabavica-I, Grbavica-II, Čengic Villa,
Ilidža and the Springs of Bosna River. Also we must not forget known excursion sites around Sarajevo, Dariva, Barice,
the spring of Mošćanica, Crepoljsko and the mountains rising right from the city's center, Trebević, Jahorina, Igman and Bjelašnica.
Sarajevo was also proud of having an electric tram built under the ruling of the Austro-Hungarian Monarchy around 1880, long before it was built in Vienna.
At that time, the tram was used not only for people transportation but also for freight, bringing groceries to Markale (Markthalle) and snow removal
from the center of the City. The first regulation of the Miljacka’s bed was done during the same period.
Bosnia has always been known for the diversity of the people who lived there, their cultural characteristics, different religion and their nationality,
as it can be seen on cultural heritage, buildings and places of worship. We, the children born in Sarajevo after the Second World War, had no Sena
or Danube, but we were social and we enjoyed playing games with each other. We had our slang, Football Clubs Željezničar and Sarajevo, music band "Indexes"
who were always first on sunday show "Top Hit List" with the song "Tide” and Kemal Monteno with the song “Sarajevo, my love.”
So, come and visit Sarajevo to take a breath of the past and become part of its turbulent history. Today that is a modern city with a magnificent past.
You can find Istanbul and Vienna and Budapest in one place. Aside from all the wars, always unrest and suffering, people from Sarajevo are known
as a peaceful and hospitable. As it's been said that "A picture has worth of thousand words", please take a look on images from Sarajevo.
You may find worthy visiting Sarajevo. Although, "All roads do not lead to Sarajevo", city can easily be found in the center of the world map.
» Click/Tap on map below for slide show «
Destinations
Address: Uz Skaline 6, 20240 Trpanj, Croatia | Phone: +1 (941) 500-4560 | e-mal: saraj@emirg.com | web: https://saraj.emirg.com
Designed by EMiRg.com | Nespola ™ | Copyright © 2023 by EMiRg.com All rights reserved.